Četvrti i posljednji dio ove serije članaka o posjeta tvornici i muzeju Ducati u svom sjedištu Borgo Panigale u Bologni. Ostaje nam da završimo posjetu Ducati muzeju izložbom motocikala SBK i MotoGPZatim idemo u kupovinu u fabričku prodavnicu i na kraju ćemo pregledati detalje ovog putovanja, naglašavajući male trikove i još neka zanimljiva mjesta za posjetiti u Bologni.
Za SBK sekcija, a kao što možete vidjeti na fotografiji, raspored bicikala je u nizu zbog velikog broja istih. I tu su svi šampioni, od 851 Raymonda Rochea iz 1990. do Troya Baylissa 1098R 2008. preko legendarnog 888 Douga Polena, 916-996 Carla Fogartyja i Troya Corsera i 999 Neila Hodgsona, Jamesa Baylissa i Troya. I tu bi trebao biti 1198R od Carlosa Chece da do danas nemam informaciju da li je trenutno izložen ili ne ali sigurno, ako još nije, neće trebati dugo da postanem dio tako slavnog osoblja.
Nastavljajući sa SBK-om, u susjednim prostorijama su prikazi motora u kojima se može vidjeti Razvoj Ducatijevog pogonskog sklopa uz Desmodue, Desmotre, Desmoquattro, Supermono i Testastretta. Ovdje također pretpostavljam da će Superquadro koji Ducati 1199 Panigale montira uskoro biti ugrađen. I prije nego pređemo na odjeljak MotoGP, reći da Ducati nije živio samo od velikih šampionata jer se u njegovim vitrinama nalazi osam titula BSB, jedan od njih je osvojio naš Gregorio Lavilla 2005. sa Ducatijem 999 i dva AMA šampionata.
To je kad su titule u pitanju. No, mnogo je onih koji su se, vjerni bolonjskom brendu, borili zubima i noktima na svojim crvenim motociklima i ne bi bilo fer zaboraviti ih, kao što je Rubén Xaus, na primjer. Jedan od naših koji bi se usudio to reći Bio je jedan od pilota koji je najviše nosio brend Ducati u svom srcu. I onda da završite, idete u sobu, poput one koju vidite na slici, gdje možete vidjeti sve Desmosedicci RR MotoGP modele do danas.
MotoGP dio počinje s Desmosedicci RR GP3 Lorisa Capirossija do GP8 Caseyja Stonera i nije mogao promašiti prvak svijeta 2007 u prostoriji koja ima i vitrine sa svim trofejima i projektor koji kontinuirano prikazuje slike Svjetskog prvenstva. Kao posebna napomena, upadljivo je vidjeti jednu od verzija Desmosedicci RR da umjesto da ima jaku crvenu boju više izgleda kao narandžasta za oko. Objasnili su nam da je razlog za ovu narandžastu nijansu to što je pojavom televizije visoke definicije ta narandžasta nijansa u stvarnosti postala Ducati crvena na televizijskim slikama.
Posjetu Ducati muzeju stavili smo tačku, ne bez prethodnog upišite se u knjigu gostiju po odlasku i krećemo do onoga što mnogi zovu "outlet", koji nije ništa drugo do fabrička radnja ili fabrička radnja. TO JE trgovac Ducatijem u neposrednoj blizini fabrike, tačnije oko 200 metara od nje u istoj ulici i prolazeći kružnim tokom. U vašoj radnji normalno je pronaći snižene proizvode uz plus što možete imati gotovo sav asortiman vašeg kataloga. U našem slučaju dali su nam vaučer za popust koji smo mogli iskoristiti u ovoj tvorničkoj radnji.
I mada kao što smo rekli na početku, Žao nam je što nismo krenuli na ovo putovanje na motocikluDošli smo za vikend, a posjeta tvornici i muzeju Ducati okupirala nas je u petak popodne, tako da ćemo moći iskoristiti par dana da vidimo šta grad Bologna sebi pruža. Drugi muzej koji treba uzeti u obzir je Muzej industrijskog nasljeđa. Cijela regija u kojoj se nalazi Bologna, Emilia Romana, snažnog je industrijskog karaktera i to možete vidjeti u ovom muzeju.
Imali smo sreću da je bila i izložba popularnih poslijeratnih motocikala ali u tom muzeju postoji i predstava Dukatija koju takođe vredi videti. Treba napomenuti da iako je centar Bolonje pogodan za uživanje u šetnji, Muzej industrijskog nasljeđa nalazi se na periferiji i preporučljivo je doći autobusom do njega. A evo i naših savjeta i trikova za ovaj grad.
Grad sa puno života na ulicama, sa velikim kaldrmisanim avenijama, sa arkadama i veoma svetlim prostorima. Za nas, kada smo stigli iz Borgo Panigalea na Stazione Centrale, gdje se miješaju voz i autobus, bilo je potrebno potražiti turistički ured na Piazza Maggiore da nabavite mapu grada, koji u svom središtu ima oblik petougla. Na jednom od krajeva ovog pentagona nalazimo smještaj uz prethodnu rezervaciju online sa same stranice hotela. Koštalo nas je 50 eura noćenje za dvije osobe sa uključenim doručkom na bazi švedskog stola.
Preporučujemo stari grad sa a obavezno posjetiti biblioteku od Piazza Maggiore gdje možete vidjeti Ducatijeve istorijske knjige u unutrašnjoj terasi. U centru Bolonje nešto tako osnovno kao što je pronalaženje mineralne vode može uništiti naš budžet, veoma je skupo. Najpraktičnije u ovom slučaju je tražiti male supermarkete vode orijentalci u kojima se možemo osigurati vodom po razumnim cijenama. Oko jedan euro za flašu od 1,5 litara.
Druga preporuka je da imate jak doručak na švedskom stolu u hotelu a za jelo iskoristite mnoštvo malih lokala koji prodaju komade zanatske pizze, vodeći računa da se jede oko jedan popodne. Niti se može otići u Bolonju, a da ne proba sladoled u slastičarnama Grom koji će oduševiti sladokusce. To su mali pokazatelji da su nas zajedno sa avionskim kartama, u našem slučaju, natjerali da provedemo vrlo intenzivan vikend, a da se ne upropastimo. Mogli bismo napraviti još četiri dijela jer stvari ostaju u planu, ali bolje je da to sami provjerite i nemoj prestati ići ako imaš priliku, čak i ako niste vozači ili obožavatelji marke Ducati. Posjeta njegovoj tvornici i muzeju se isplati.
